Memorijal · One koje pamtimo

Žrtve genocida u Srebrenici

Više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka ubijeno je u julu 1995. Njihova imena, njihovo odsustvo i dostojanstvo njihovih porodica stoje u središtu ovog memorijala.

8.372+

Ubijenih muškaraca i dječaka · Juli 1995.

Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un

Mi pripadamo Bogu i Njemu se vraćamo

Tradicionalni muslimanski izraz žalosti i prihvatanja, ovdje ponuđen u sjećanje na žrtve.

Evidencija

Brojevi koji se ne smiju izbrisati

Podaci utvrđeni od strane Memorijalnog centra Srebrenica, programa DNA identifikacije i nalaza međunarodnih sudova.

8.372+

Žrtve

Bošnjački muškarci i dječaci sistematski ubijeni nakon pada enklave Srebrenica u julu 1995. Broj se i dalje precizira kako identifikacija napreduje.

6.700+

Identificirani i ukopani

Žrtve identificirane DNA analizom i ukopane u Memorijalnom centru Potočari. Potraga za onima koji se još vode kao nestali se nastavlja.

11. juli

Godišnji ukopi

Svake godine 11. jula novoidentificirani posmrtni ostaci ukopavaju se u kolektivnim ceremonijama u Potočarima, dok se porodice okupljaju u sjećanju.

Potočari

Memorijalni centar

Gdje se identificirani ukopavaju i gdje se živi vraćaju svakog jula.

Memorijalni centar Srebrenica–Potočari i groblje stoje na mjestu bivše baze Ujedinjenih nacija gdje su hiljade civila tražile utočište u julu 1995. Danas je to mjesto ukopa, edukacije i hodočašća.

Više od 6.700 žrtava identificirano je DNA poklapanjem — često iz sekundarnih masovnih grobnica u koje su ostaci premješteni u pokušaju da se zločini sakriju — i ukopano na groblju u Potočarima. Bijeli nišani označavaju svaki grob; još se čeka mnogo imena.

Svake godine 11. jula, na godišnjicu pada enklave, porodice se okupljaju na kolektivne dženaze. Novoidentificirani ostaci vraćaju se kući. Ceremonije su i žalost i prkos: odbijanje da se mrtvi zaborave ili zločin porekne.

Udruženje

Majke Srebrenice

Majke enklava Srebrenica i Žepa — čuvarice sjećanja i tragačice za istinom.

Udruženje poznato kao Majke Srebrenice — formalno Majke enklava Srebrenica i Žepa — osnovale su žene koje su u genocidu izgubile muževe, sinove, braću i očeve. Tri decenije zahtijevaju identifikaciju nestalih, procesuiranje odgovornih i kraj poricanju.

Ličnosti poput Hatidže Mehmedović i Munire Subašić postale su javni glas tuge koja je odbila šutnju. Svjedočile su pred sudovima, obraćale se Ujedinjenim nacijama i stajale svakog jula među grobovima u Potočarima. Njihov rad pomogao je da svijet ne odvrati pogled.

Majke i dalje traže pronalaženje ostataka još rasutih u sekundarnim grobnicama, tačnu edukaciju o genocidu i dostojanstvo za svaku porodicu koja još čeka ime.

Svjedočanstvo

Glasovi onih koji su preživjeli

Kratki odlomci preživjelih i majki. Ove riječi nude se s poštovanjem; opisuju nepopravljiv gubitak.

Upozorenje o sadržajuOvaj odjeljak sadrži svjedočanstva preživjelih o gubitku članova porodice u genocidu u Srebrenici. Preporučuje se oprez pri čitanju.Nastavi

“Još uvijek tražim svoje sinove. Tražit ću ih dok ne umrem. Svijet nikada ne smije zaboraviti šta nam je učinjeno.”
— Hatidža MehmedovićMajka Srebrenice; izgubila muža i dva sina u genocidu. Osnivačka predsjednica udruženja Majke Srebrenice.

“Ne tražimo osvetu. Tražimo istinu. Bez istine nema pravde, a bez pravde nema mira.”
— Munira SubašićPredsjednica Majki enklava Srebrenica i Žepa; izgubila sina i muža u julu 1995.

“Odveli su mi muža i sinove. Godinama kasnije ukopala sam ono što su od njih pronašli. Svakog jula stojim na njihovim grobovima da niko ne može reći da se nije dogodilo.”
— Preživjela iz SrebreniceSvjedočanstvo majke iz Srebrenice čiji su članovi porodice ubijeni i kasnije identificirani DNA analizom; reprezentativno za zajedničko iskustvo mnogih porodica u Potočarima.

Simbol

Cvijet Srebrenice

Zvanični simbol sjećanja koji se nosi i prikazuje širom svijeta svakog jula.

Cvijet Srebrenice je priznati simbol sjećanja na žrtve genocida. Pojavljuje se na komemoracijama, na reverima i u Memorijalnom centru u Potočarima.

Jedanaest laticaJedanaest bijelih latica označava 11. juli — dan pada enklave i dan godišnjeg sjećanja i ukopa.
BijeloBijelo stoji za nevinost onih koji su ubijeni — civila koji su tražili zaštitu pod zastavom Ujedinjenih nacija.
Zeleni centarZeleni centar označava nadu: da sjećanje traje, da se pravda proganja i da se takvi zločini nikada ne smiju ponoviti.

Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un

Mi pripadamo Bogu i Njemu se vraćamo

Da se nikad ne zaboravi

U sjećanje na 8.372+ žrtava. Pamtimo. Poštujemo. Odbijamo zaboraviti.